![](https://i0.wp.com/www.zvoncara.com/wp-content/uploads/2018/12/IMG_0231.jpg?resize=1000%2C667&ssl=1)
Reljefne karakteristike Meseca su: brojni brežuljci i visoravni, silne ravnice okružene planinskim lancima, krateri sa uočljivim posledicama tektonskih procesa i vulkanskih aktivnosti; površina Meseca je pokrivena slojem sitnozrnastih, rastresitih i poroznih odlomaka na stamenoj, kamenitoj podlozi; Mesec je nebesko telo na kojem se vide samo oni njegovi delovi koji su obasjani Sunčevim zracima; kad je Mesec pun vidi se krupna bela pega od koje se na sve strane širi gusta paučina od svetlih zraka… Ma, neću više da nabrajam, s kim da se ubeđujem, jasno je k’o dan – u nedelju 2. decembra 2018. godine bila sam na Mesecu! Stvarno je to bio Mesec i sve je bilo baš kako je opisano! I, sad, kome je verovati – da li onima koji kažu da su se Zemlja i Mesec oformili zajedno (teorija ko-formiranja), ili onima koji su sigurni u to da se Mesec nekad slobodno kretao dok ga nije „uhvatila“ Zemljina gravitacija (teorija privlačenja)… A, teorija sudara – šta mislite o tome… Ili je istina da je Zemlja ukrala Mesec od Venere? Kao da je važno… Bila sam na Mesecu… na Mesecu…
![](https://i0.wp.com/www.zvoncara.com/wp-content/uploads/2018/12/001-2.jpg?resize=1000%2C563&ssl=1)
![](https://i0.wp.com/www.zvoncara.com/wp-content/uploads/2018/12/20181202_172055.jpg?resize=576%2C1024&ssl=1)
![](https://i0.wp.com/www.zvoncara.com/wp-content/uploads/2018/12/IMG_0022-1.jpg?resize=1000%2C667&ssl=1)
![](https://i0.wp.com/www.zvoncara.com/wp-content/uploads/2018/12/IMG_0019-2.jpg?resize=1000%2C667&ssl=1)
„Hej, pa zar ti ne treba da se spremaš za posao?! Znaš li koliko je sati, odavno ti je alarm zvonio, ti k’o da si u nekom transu!“ Oooooh…. ništa od moje šetnje po Mesecu, ipak je sve to bio san! Možda „na javi“ malo „zakačim“ od Venere, Planete ljubavi i novca, premda bih volela i malo više, ali za turističko putovanje na Mesec ili oko Meseca mi ne bi pomogle ni sve Venere ovog Sveta! Blago li je bogatom i odabranom Japancu, on već uveliko pakuje kofere!
![](https://i0.wp.com/www.zvoncara.com/wp-content/uploads/2018/12/IMG_0025.jpg?resize=1000%2C667&ssl=1)
A ja – moj zeleni planinarski ranac na leđa, pa s planinarima PD„Azimut“ iz Beograda put Gornjeg Milanovca. Vodič nam je Vlada Radivojević, a cilj planina Vujan i Brđanska klisura. Jutro decembarsko, prohladno, ali sunčano. Polazak u današnju akciju je sa magistralnog puta Beograd-Čačak, iz atara sela Brusnica. Najpre prelazimo preko zaleđene njive, ima i malo snega, ulazimo u šumicu, uspon je popriličan ali je lepo. Izlazimo na planinski greben, u susret blještavilu, a sunčeve iskre igraju se iznad naših glava. Neverovatna raskoš. Sjajna lopta raspršuje se i udaljava.
![](https://i0.wp.com/www.zvoncara.com/wp-content/uploads/2018/12/IMG_0071.jpg?resize=1000%2C667&ssl=1)
![](https://i0.wp.com/www.zvoncara.com/wp-content/uploads/2018/12/IMG_0082-1.jpg?resize=1000%2C667&ssl=1)
![](https://i0.wp.com/www.zvoncara.com/wp-content/uploads/2018/12/IMG_0092.jpg?resize=1000%2C667&ssl=1)
![](https://i0.wp.com/www.zvoncara.com/wp-content/uploads/2018/12/IMG_0091-2.jpg?resize=683%2C1024&ssl=1)
![](https://i0.wp.com/www.zvoncara.com/wp-content/uploads/2018/12/IMG_0136.jpg?resize=1000%2C667&ssl=1)
![](https://i0.wp.com/www.zvoncara.com/wp-content/uploads/2018/12/IMG_0055.jpg?resize=1000%2C667&ssl=1)
Zavodljiva igra senki vodi nas u još jednu šumu, pa još jednu. Stoletni četinari pokriveni su kapicama od snega, a listopadno drveće gologlavo ali ponosno. Nije mnogo prošlo, ili se to meni samo tako učinilo jer su i penjanje i prolasci bili izrazito bajkoviti i omamljivi a plavkasta vedrina i oblaci brzo su se smenjivali, mi izlazimo na proplanak i najviši vrh Vujna – Veliki Vujan na 856 mnv. Pa, i da se kaže: Vujan je planina vulkanskog porekla, kupastog oblika, a ime je, prema legendi, dobio po vetru koji fijuče i huji,vuji, dok se s planine spušta prema dolini.
Veliki Vujan je obeležen kamenom piramidom
![](https://i0.wp.com/www.zvoncara.com/wp-content/uploads/2018/12/IMG_0103-1.jpg?resize=683%2C1024&ssl=1)
![](https://i0.wp.com/www.zvoncara.com/wp-content/uploads/2018/12/IMG_0112.jpg?resize=1000%2C667&ssl=1)
Silazak s Velikog Vujna
![](https://i0.wp.com/www.zvoncara.com/wp-content/uploads/2018/12/IMG_0130.jpg?resize=1000%2C667&ssl=1)
![](https://i0.wp.com/www.zvoncara.com/wp-content/uploads/2018/12/20181202_125856.jpg?resize=576%2C1024&ssl=1)
Najviši vrh je obeležen kamenom piramidom sa geodetskom tačkom unutar nje. Da li je piramida monolit, ne znam, da li je zidana, ne znam, ali je interesantna i vrlo rado smo se tu svi „poslagali“ i napravili jednu zajedničku fotografiju, te nakon kratke pauze nastavili našu pešačku akciju. Delom se vraćamo istim putem kojim smo se pri vrhu penjali i sad je to malo intenzivniji spust sa dosta vlažnog lišća i granja na koje je bolje ne stati jer je vrlo klizavo. Ima i kamenja skrivenog ispod hrpica snega i neophodan je dopunski oprez.
![](https://i0.wp.com/www.zvoncara.com/wp-content/uploads/2018/12/20181202_132801-1.jpg?resize=1000%2C563&ssl=1)
![](https://i0.wp.com/www.zvoncara.com/wp-content/uploads/2018/12/IMG_0147.jpg?resize=1000%2C667&ssl=1)
![](https://i0.wp.com/www.zvoncara.com/wp-content/uploads/2018/12/IMG_0149.jpg?resize=1000%2C667&ssl=1)
![](https://i0.wp.com/www.zvoncara.com/wp-content/uploads/2018/12/IMG_0160.jpg?resize=1000%2C667&ssl=1)
![](https://i0.wp.com/www.zvoncara.com/wp-content/uploads/2018/12/IMG_0158.jpg?resize=1000%2C667&ssl=1)
Nakon jednog blatnjavog dela izlazimo na čistinu i spuštamo se na put koji nas vodi na nasuprotnu stranu, grebenom prema vrhu Ilijak iznad Brđanske klisure. I ponovo smo nagrađeni fantastičnim vidicima; ovde nema šume, nema rastinja koje bi nam zaklonilo pogled, „otvoreno“ je sve do Malog Vujna s jedne i Ovčara i Kablara s druge strane grebena. Nadvijamo se nad deo klisure koju tvori reka Despotovica koja u svojem donjem toku teče između Vujna i Ilijaka, te između Gornjeg Milanovca i sela Brđani pravi vrlo živopisnu Brđansku klisuru.
![](https://i0.wp.com/www.zvoncara.com/wp-content/uploads/2018/12/IMG_0194.jpg?resize=1000%2C667&ssl=1)
![](https://i0.wp.com/www.zvoncara.com/wp-content/uploads/2018/12/IMG_0204.jpg?resize=1000%2C667&ssl=1)
![](https://i0.wp.com/www.zvoncara.com/wp-content/uploads/2018/12/IMG_0207.jpg?resize=1000%2C667&ssl=1)
![](https://i0.wp.com/www.zvoncara.com/wp-content/uploads/2018/12/IMG_0220-1.jpg?resize=1000%2C667&ssl=1)
![](https://i0.wp.com/www.zvoncara.com/wp-content/uploads/2018/12/IMG_0242.jpg?resize=1000%2C667&ssl=1)
![](https://i0.wp.com/www.zvoncara.com/wp-content/uploads/2018/12/IMG_0240.jpg?resize=1000%2C667&ssl=1)
![](https://i0.wp.com/www.zvoncara.com/wp-content/uploads/2018/12/20181202_154232-2.jpg?resize=1000%2C563&ssl=1)
![](https://i0.wp.com/www.zvoncara.com/wp-content/uploads/2018/12/IMG_0255-2.jpg?resize=1000%2C667&ssl=1)
Već smo uveliko zakoračili u drugi deo dana i sada Sunce crvenkastim odsjajem boji okolne planinske vrhove i brežuljke i vodi nas Mesečevom stazom preko kamenitog vrha, sve do sela i kraja današnje lepe avanture.