Pismo prijateljima iz Rožaja

Dragi prijatelji,

želim da se još jednom u ime ZvoNcara tima zahvalim na vašoj gostoprimljivosti i srdačnosti. Nas sedmoro zaljubljenika u sport u prirodi, u šume, reke i planine, boravili smo prethodni vikend, od 16. do 19. avgusta 2018., u vašem prelepom gradu Rožaju, u dolini Ibra i na delu planina koji ga natkriljuju. Svima nama je ovo bio prvi kontakt s ovim delom crnogorskog Sandžaka i mada smo mnogo toga lepog čuli od naših prijatelja koji su već bili vaši gosti, ipak je lični doživljaj svakog od nas ponaosob daleko nadmašio sva očekivanja.

U daljini: planinarski dom "Ahmica" u izgradnji
U daljini: planinarski dom “Ahmica” u izgradnji
Na putu od Štedima prema vrhu Žlijeb
Na putu od Štedima prema vrhu Žlijeb

Katuni na Štedimu gde smo bili ugošćeni
Katuni na Štedimu gde smo bili ugošćeni
Deo krova na katunu
Deo krova na katunu

Svet u koji ste nas uveli pun je prirodne mistike i izazova i mi smo mu se prepustili koliko smo u tom trenutku znali i mogli. Sredine iz kojih smo došli pune su oholosti, sebičnosti i dvoličnosti; malo je razumevanja među ljudima, premalo dobrote, ali vi ste uspeli da potaknete ono najlepše u našim karakterima i naravima i učinite da po povratku našoj svakodnevici budemo bolji ljudi.

Za vreme našeg kratkog boravka na Rožajskim planinama upoznali smo mnogo čestitih ljudi živog iskričavog duha, britkog jezika i snažnog morala. Zadovoljstvo je bilo družiti se s vama i biti vaš gost.

Danas, pred vaš veliki praznik – Kurban Bajram, i u duhu ovih prazničnih dana, još više shvatamo značaj suživota i besmisao života u osami. „Samoća je tuga, a zajedništvo sreća“, poruka je koja je zaokupila moje misli i u kojoj sam upravo i pronašla suštinu našeg druženja s vama. Ovo je bio uvod u brojne susrete koji nam slede i još više lepih biciklističkih i planinarskih akcija u ovim lepim krajevim nadahnute i netaknute prirode.

Veliku zahvalnost izražavamo mom prijatelju Rami i njegovoj porodici, pograničnoj policiji i carini, Planinarskom klubu „Ahmica“ – potpredsedniku Mihi, sekretaru Dževdetu-Kokanu, Anisi, prelepoj Bisi, Zlati, turističkim delatnicima opštine Rožaje, dragom Feki iz Planinarskog doma „Grope“ na Hajli koji nas je „spasio“ jednog dugog uspona od grada do katuna na Štedimu, izdvojio od svog vremena i prevezao terenskim vozilom; hvala katunima koje smo posetili i gde smo bili ugošćeni – posebno Eko katunu Hajla, gazdarici Emini i njenoj deci koji su nas prihvatili mokre i gladne, osušili i nahranili; hvala gazdi vulkanizera – Grbi na nesebičnoj pomoći, kao i svim ostalim meštanima koji su nam se u svakom momentu našli pri ruci. Ne zamerite ako sam i nehotice nekoga u ovom trenutku – ne zaboravila – već prosto u silnom nadahnoću i želji da se zahvalim – propustila da pomenem. Hvala još jednom, sa željom za skoro druženje i u susret novim izazovima.

Svima od srca želimo da vam mubarek dani Kurban Bajrama donesu zdravlje i sreću, da ga proslavite u krugu porodice, prijatelja i komšija i s njima podelite svoju radost.

Vaši prijatelji, vaš ZvoNcara-tim: Goran, Veselin – Kuša, Miloš, Milan, Savo, Sneža i Emira

U Beogradu, 20. avgusta 2018. godine

Zvoncajte