Maglič-grad, manastir Studenica, isposnica Svetog Save: dan ispunjen istorijom

Subota, prvi dan pešačkog vikenda. S grupom planinara krećem iz Beograda ka Kraljevu, i dalje, za Ivanjicu. U najavi akcije je: obilazak Maglič-grada, manastira Studenice i isposnice Svetog Save.

Na putu za Maglič-grad, pauza i pogled na Ostrvicu
Na putu za Maglič-grad, pauza i pogled na Ostrvicu

Već sam u nekoliko navrata, na putu za Goliju, prolazila ovim delom ibarske magistrale. Uvek je bila neka žurba, a ja bih gledala na brdo iznad Ibra, u zidine utvrđenja koje mi privlače pažnju, i svaki put to neimanje vremena prećutno odbolovala. I, uvek sebi ličim na malu devojčicu koja moli tatu da zastane pored izloga s njenim omiljenim cipelicama. Onim crnim, lakovanim, s kaiščićem oko gležnja. A tata uvek žuri, vuče me za ruku, što dalje od tog izloga, ja se okrećem, dokle god ne zamaknemo za prvi ćošak. Ili, možda, samo nije imao para za te cipelice, a nije hteo da kaže istinu, i još me više rastuži. Pomislih, sad sam velika devojčica, i krajnje je vreme da počnem samoj sebi da ispunjavam želje. Jer, ko može bolje da uradi nešto za tebe, do li ti sam? Nes kafa mi je najbolja kad je sama smućkam. A, ostalo..?! 

Srednjevekovni Maglič-grad, gledan s magistrale
Srednjevekovni Maglič-grad, gledan s magistrale

Eto mene u subotnjem jutru, gde se, na jednom proširenju magistrale, zajedno s još 15ak planinara, iskrcavam iz kombija. Pogled traži strmu liticu koja se nadvija nad Ibrom, i zaustavlja se na nekih 150 metara iznad reke. Tu je, na priličnu nepristupačnom terenu, podignut srednjevekovni grad Maglič. S tri strane okružen vodom, često je vrhom u magli, pa mu, možda, otuda i ime dolazi. Osećam silno uzbuđenje dok preko visećeg mosta prelazim na drugu stranu Ibra. Ranije se tu nalazila i skela, koja je uklonjena, ali je sajla ostala i povezuje i dalje dve obale.

 

Prelazak preko visećeg mosta na Ibru
Prelazak preko visećeg mosta na Ibru

Lagano se krećemo puteljkom, sve se više odvajamo od reke, i približavamo zaravni na kojem je podignuta impozantna građevina. Za tvrđavu se pouzdano i ne zna kada je sagrađena, i ko je bio njen prvi gospodar. Mnogo nam je informacija na raspolaganju i vredi se potruditi, pročitati i maštom se prebaciti u to, srednjevekovno doba. Maštam i ja, i tako idući “glavom u oblacima”, stižemo do ulazne kapije do kojih nas vode stepenice koje su u fazi obnove. Ulazimo u unutrašnjost utvrđenja i raštrkavamo se u obilasku bedema, kula, staza. Penjemo se drvenim stepenicama i sve više zalazimo u utrobu starog Maglič-grada.

Maglič-grad

Maglič-grad

A, evo i mene na zidinama starog Maglič-grada
A, evo i mene na zidinama starog Maglič-grada

Ovde ne slede moji opisi tipa: .. onde potok, ovde cvet, tamo njiva, ovde sad, eno sunce, evo hlad.. :-). Nije tako jednostavno. Sve je ophrvano težinom prošlosti. Zato, zatvorite oči, i u dugom haljetku zlatom optočenim, lakim, dostojanstvenim koracima pređite preko prostrane dvorane raskošne palate, koja se prostire s unutrašnje strane bedema.. Iz tajanstvenih podruma širi se opor miris iz bačvi punih vina, spravljenih od nalepših sorti vinove loze…

A sada, otvorite oči, jer nastavljamo put!


U prijatnoj vožnji stižemo do manastira Studenica, podignutog krajem 12. veka. Studenica je, pod starateljstvom Save Nemanjića, trećeg sina Stefana Nemanje, bila politički, kulturni i duhovni centar srednjevekovne Srbije. Početkom 17. veka požar i zemljotres su oštetili manastir, i tako su zauvek izgubljeni mnogi istorijski dokumenti i značajni delovi umetničke baštine. Obišli smo manastirski kompleks i detaljnije se upoznali s njegovom istorijom. Zavirili smo i u prodavnicu suvenira, opskrbljenu odličnim vinima. Ne znam baš da li su iz podruma Maglič-grada, ali su zasigurno raskošnog geografskog porekla.

Tabla na zidinama manastira Studenica

Na suprotnom kraju manastirskih zidina je restoran, gde smo popili kafu i čaj, koji se ne naplaćuju, ali, ako želite, možete da ostavite prilog. Svi smo tihi, šapatom se obraćamo jedni drugima. Neobičan mir vlada ovim zdanjem, kao da se s nekim prezirom ophodi prema onome što je van njegovih zidina. Jeste lepo, jeste ovaj deo srpske istorije izuzetno dragocen, ali ja želim što pre da prođem kroz kapiju, da izađem, da ne zadržavam dah dok dišem i da oslobodim svoje misli.

Sad smo već na šumskom putu, koji nas vodi do isposnice Svetog Save. Isposnica je, prema legendi, izgrađena u periodu izgradnje manastira Studenica. Najpre stižemo do bele zgrade Donje isposnice, u čijoj se blizi nalazi izvor i česma Svetog Save. Nastavljamo s pešačenjem, uspon je malo jači, nekima time i teži, a staza kojom se krećemo se sve više sužava i pretvara u usek između kamene gromade s desne i duboke provalije s leve strane. Stižemo do Gornje isposnice, smeštene trista metara iznad tla, u jednoj od pećina vertikalne kamene litice. I, opet se vraćam na raskošne dvore, i zamišljam kraljevskog sina kako ih napušta i za svoj dom bira “višespratnu isposnicu zalepljenu za liticu kao ptičije gnezdo”. U vreme Svetog Save Gornja je isposnica predstavljala centar srpske književnosti, i ovde je, prema predanju, uspostavljena prepisivačka škola. Od srednjeg veka pa do danas, isposnica predstavlja mesto za tihovanje monaha i askezu. Sada ovde nema monaha, te su i crkvica i kelije zatvorene.

Gornja isposnica Svetog Save
Gornja isposnica Svetog Save

Gornja isposnica Svetog Save

Gornja isposnica Svetog Save

Gornja isposnica Svetog Save

I nakon osam vekova sa strahopoštovanjem se uskom planinskom stazom dolazi do ovog mesta. Volela bih da dođem i opet. Da prođem kroz drvenu kapiju, i čujem zvuk zvona malog hrama Svetog Đorđa. I da opet uđem u pećinu u steni i napijem se vode s izvora. 

Sada idemo dalje. Dan je na izmaku, i polako ustupa mesto noćnoj tami. Nebo je prošarano bojama tirkiza i crvenim plamičcima. Ulazimo u Ivanjicu. Pa, da vidimo zašto je ova čaršija toliko privlačila Nušića. I, da li se taj specifičan duh održao i do današnjih dana…

Lepa kafanska noć i šetnja pitomim gradom. Sutra je novi dan.

 

Zvoncajte