Bio je to dan prepun kontrasta: i strog i mek – popustljiv. Strogim su ga činili hladnoća januarskog jutra, inje pravilno raspoređeno duž peščanih staza i vetar koji nas je ni malo nežno požurivao i kao da je s nama razgovarao: “Došli ste u Deliblatsku peščaru, mislili ste – lako ćete kroz doline koje su…
Rtanj, povređenog ponosa…
Nismo se otuđili. Šta je godina? I Tara, i Zlatibor, Mokra gora, Kopaonik, Golija, Jadovnik, Kučaj, Suva planina, … Sve je to samo između dva decembra. A, u decembru – Moj Dragi. Rtanj. Ovaj put malo nepoverljiv, isprva oborene glave, skrivenog pogleda. Ranjen. Klecavih kolena, povređenog ponosa. Danima okovan ledom, mučen hladnoćom, kišom, snegom, vetrovima….
Ovo je samo delić istorije Zemlje s kojom živimo: Deliblatska peščara na filmski način
Mnogo je hladno, temperatura je u minusu, zemlja zaleđena, inje procvetalo na sve strane, snežić samo što nije… A, šta bih ja i htela – pa, januar je! Šta bih htela?! Sećate se one reklame kad dve prijateljice gledaju jedna drugoj u šolju i „pogađaju“ želje… “Imaš T – nešto si ‘tela?” Pa slede šale…