Marija Terezija nije volela supu sa zrncima peska

Bio je to dan prepun kontrasta: i strog i mek – popustljiv. Strogim su ga činili hladnoća januarskog jutra, inje pravilno raspoređeno duž peščanih staza i vetar koji nas je ni malo nežno požurivao i kao da je s nama razgovarao: “Došli ste u Deliblatsku peščaru, mislili ste – lako ćete kroz doline koje su…

Rtanj, povređenog ponosa…

Nismo se otuđili. Šta je godina? I Tara, i Zlatibor, Mokra gora, Kopaonik, Golija, Jadovnik, Kučaj, Suva planina, … Sve je to samo između dva decembra. A, u decembru – Moj Dragi. Rtanj. Ovaj put malo nepoverljiv, isprva oborene glave, skrivenog pogleda. Ranjen. Klecavih kolena, povređenog ponosa. Danima okovan ledom, mučen hladnoćom, kišom, snegom, vetrovima….

Deliblatska peščara i Labudovo okno – na filmski način

Mnogo je hladno, temperatura je u minusu, zemlja zaleđena, inje procvetalo na sve strane, snežić samo što nije… A, šta bih htela – pa, januar je! Sećate se one reklame kad dve prijateljice gledaju jedna drugoj u šolju i pogađaju želje… “Imaš T – nešto si ‘tela?” Pa slede šale na taj račun… Ovog 5….