I kako smo se odvažno suprotstavili vremenskoj prognozi
Čudnog li proleća, mnogo kiše, začas se niotkud obruši vetruština, donoseći gradonosne oblake i uskovitlala osećanja.
Vikend koji dolazi i najava novog pogoršanja vremena. Kusha poziva na fribajkersko druženje sa Kragujevčanima. Cilj: Crni Vrh i Bešnjaja. Nikad čula, kao i za još mnogo toga, što da se lažemo, čovek uči dok je živ, ali ima načina i da se sazna…. Hahaha, pa da li je moguće, čitam ja tako, a kaže Wikipedia, Crni Vrh je planina između Kragujevca i Jagodine, koja je naziv dobila po crnom izgledu koji su mu davale prostrane šume, a čitavo područje je sa najvećom količinom padavina u Šumadiji :-)..
E, sad, neka mi neko kaže da đavo traži čoveka.. Neee, čovek traži đavola :-).
I tako su se freebikeri u osunčano nedeljno jutro obreli u selu Bukorovac, udaljenom 8 km od Kragujevca.
![](https://i0.wp.com/www.zvoncara.com/wp-content/uploads/2017/04/Ugravirano-u-zid-škole-1.jpg?resize=1000%2C750&ssl=1)
Pozdravljanje, upoznavanje i priprema za vožnju usledila je ispred seoske škole, čije se prostorije ujedno koriste i kao planinarski dom PEK „Gora“ iz Kragujevca. Nas sedmoro iz Beograda, dvojica iz Smederevske Palanke, Kusha iz Kraljeva i desetorica Kragujevčana. Društvo nije bilo i veće, jer su se mnogi uplašili najavljene kiše.
Strahovi. Ima raznih strahova. Jedan od njih je da će guza da pokisne. No, o tome više u sledećim nastavcima :-), a sada da konačno krenemo.
Odmah uspon, ništa posebno, prvih pet km asfalta, ali velika vrućina i vlaga. Vožnju nastavljamo po širokom kolskom makadamskom putu. Prvi veći hlad koristimo za kratkotrajni predah i da se još malo osmotrimo, s kim to delimo današnji dan i kilometre. Iznenađenje, svi smo crveni kao najlepši majski božuri :-). Spustili malo temperaturu tela, pa hrabro krenuli dalje. Kako se približavamo Crnom Vrhu, tako se navlače preteći crni oblaci. Ko još za to mari.
![Prema Crnom vrhu i oblacima](https://i0.wp.com/www.zvoncara.com/wp-content/uploads/2017/04/Prema-Crnom-vrhu-i-oblacima.jpg?resize=1000%2C750&ssl=1)
![Na jednom od vidikovaca](https://i0.wp.com/www.zvoncara.com/wp-content/uploads/2017/04/Na-jednom-od-vidikovaca-1.jpg?resize=1000%2C750&ssl=1)
Dolazimo do planinarskog doma „Juhor“ podno samog vrha. Dočekao nas je domar, dobili smo najdragoceniju tečnost – vodu, seli da se okrepimo u prijateljskom okruženju. Grmi.
![MTB vitezovi ispred planinarskog doma](https://i0.wp.com/www.zvoncara.com/wp-content/uploads/2017/04/MTB-vitezovi-ispred-planinarskog-doma.jpg?resize=1000%2C750&ssl=1)
![](https://i0.wp.com/www.zvoncara.com/wp-content/uploads/2017/04/U-kupatilu-planinarskog-doma.jpg?resize=1000%2C750&ssl=1)
Nastavljamo. Sad se malo vraćamo, pa jedan deo koji smo penjali sada spuštamo, sa suvog makadama ulazimo u šumu, na zemljani teren. Sve je više blata, kolotrazi postaju sve zahtevniji za vožnju. Veći deo ekipe hrabro krči put preko Bešnjaje, a nas nekolicina pozadinaca nailazimo na strelicu koja nas vodi u dubinu. Spuštamo se niz klizavu prhkovitu padinu i zagledamo se u čudu.
![U kanjonu Voljevice](https://i0.wp.com/www.zvoncara.com/wp-content/uploads/2017/04/U-kanjonu-Voljevice_1.jpg?resize=1000%2C750&ssl=1)
Kanjon Voljevice dočekao nas je u svoj svojoj raskoši i lepoti. Zagnjurio se tu, duboku u planini, stidljivo se krijući od radoznalih pogleda.
![](https://i0.wp.com/www.zvoncara.com/wp-content/uploads/2017/04/Milena-i-ja-u-kanjonu-Voljevice.jpg?resize=1000%2C750&ssl=1)
Malo smo se zaneli tišinom koja nas je obavijala i koju je presecao samo huk Voljevice, ali ne za dugo. Prekinuo ju je zvuk pedala, peskom i blatom natopoljenih guma, škripa kočnica. Deo MTB ekipe je naišao na prepreku u vidu dubokog utanjajućeg blata i odlučili su da se vrate. Potom smo svi zajedno uživali i tumarali tajnim odajama Bešnjaje. Povremena grmljavina nas je podsećala da ne možemo baš previše da se razigravamo. Vraćamo se na šumski put i dogovaramo šta dalje. Izvidnica je tvrdila da je put neprohodan i da je bolje da se vratimo. Mi, dobri poznavaoci Kushinog lika i dela, smo mogli da se kladimo da nema odustajanja :-).
Put udesno naviše i mi se izvlačimo iz najgoreg blata. Daleko od toga da ga nije bilo, ali vrlo prihvatljivo.
![](https://i0.wp.com/www.zvoncara.com/wp-content/uploads/2017/04/Na-koju-sad-stranu....jpg?resize=1000%2C750&ssl=1)
![](https://i0.wp.com/www.zvoncara.com/wp-content/uploads/2017/04/Borili-smo-se-i-izborili-sa-velikim-površinama-pod-blatom.jpg?resize=1000%2C750&ssl=1)
Izlazimo na lepu zaravan, imenom Šibovita kosa, pravimo kratku pauzu, u blizini je i izvor planinske vode, a napuštena građevina je nekadašnje dečije odmaralište.
![Jedna zajednička](https://i0.wp.com/www.zvoncara.com/wp-content/uploads/2017/04/Još-jedna-zajednička.jpg?resize=1000%2C750&ssl=1)
Nastavljamo prema Đurinoj česmi, još jedan lokalitet egzotičnog imena. U daljini čujemo potmulu grmljavinu sa kojom nisu dolazile kapi kiše već urnebesni komadi blata koji su frcali na sve strane i najavili dolazak kragujevačkih Gorskih Vukova. E, baš smo se obradovali jedni drugima, fotkali za uspomenu, ponudili su nam da se malo provozamo na njihovim ljutim mašinama, neka, hvala -).
![](https://i0.wp.com/www.zvoncara.com/wp-content/uploads/2017/04/Svaki-Cigo-svoga-konja-hvali..-Važno-je-da-je-KTM-.jpg?resize=1000%2C750&ssl=1)
![Živopisni KTM bajkeri](https://i0.wp.com/www.zvoncara.com/wp-content/uploads/2017/04/Živopisni-KTM-bajkeri.jpg?resize=1000%2C750&ssl=1)
Odoše Gorski Vukovi, ali grmljavina ostade. Hm, sad je to ona druga, koja već neko vreme najavljuje nevreme :-). Prva prilika da skratimo trek i ranije završimo vožnju, a vezano za one napred objašnjene strahove :-), je iskorištena od strane većine. Kusha, Goran, Polar i nekoliko Kragujevčana su se odlučili za teži i duži blatnjavi gore-dolirajući povratak do Bukorovca. To je bio levi trek, a mi na desnom smo se ekstra proveli u spustu kroz čarobnu šumu, a zatim i na prelasku preko rascvetale livade.
![](https://i0.wp.com/www.zvoncara.com/wp-content/uploads/2017/04/Super-druženje.jpg?resize=1000%2C750&ssl=1)
Još malo asfalta i eto nas ispred škole, odakle smo i krenuli.
Prve kapi kiše za dobrodošlicu, presvlačenje, i mi krenusmo u susret našim neodustajućim prijateljima. Sačekali smo ih kod jednog lepog vodopada na izlazu iz šume, a ono što je na mene ostavilo poseban utisak je korenov sistem u obliku gigantskih prstiju jednog raskošnog drveta. Tu su nam se pridružili Andrej i Nevena, a svim se Kragujevčanima od srca i najiskrenije zahvaljujem na predivnoj dobrodošlici i nesebičnom prijateljstvu.
Na putu za Beograd u jednom trenutku smo ušli u gradonosni oblak, kiša je pljuštala nemilice. Guza je ostala i opet suva.