Prepuštanje slastima na freebikerski način, jednog novembarskog dana, 2015.
Okupilo se odlično raspoloženo društvo, u rudarskom naselju Resavica, na obroncima Južnog Kučaja. Ideja je bila da započnemo jedno novo životno poglavlje, da se ohrabrimo i sve loše ostavimo iza sebe.
![Freebikeri na okupu u Resavici](https://i0.wp.com/www.zvoncara.com/wp-content/uploads/2017/04/IMG_0162.jpg?resize=1000%2C749&ssl=1)
Dan je bio podeljen na slatko medonosno saće, sve uvijeno u najfinije Kušine palačinke.
Grandiozni vodopad Prskalo, koji se visoko uzdizao, propinjao se kao neki ogromni, ranjeni meda; ostao je da svedoči o vremenu koji je iza njega, iza nas, o današnjici, drhtavoj, nesigurnoj, kao tlo kojim smo gazili obilazeći ga… Ali, i o nekom sutra, u koje verujemo i od kojeg mnogo očekujemo…
![](https://i0.wp.com/www.zvoncara.com/wp-content/uploads/2017/04/vodopad_prskalo01-2.jpg?resize=1000%2C750&ssl=1)
![](https://i0.wp.com/www.zvoncara.com/wp-content/uploads/2017/04/IMG_0123-1.jpg?resize=1000%2C750&ssl=1)
![južni-kučaj02](https://i0.wp.com/www.zvoncara.com/wp-content/uploads/2017/04/južni-kučaj02.jpg?resize=1000%2C750&ssl=1)
![](https://i0.wp.com/www.zvoncara.com/wp-content/uploads/2017/04/IMG_0067.jpg?resize=1000%2C750&ssl=1)
Novembar nam pokazuje svoje najlepše lice, a ja, kao i obično nakon ovakvih fribajkerskih doživljaja, ne mogu da sakrijem sreću i ponos što sam dala sebi šansu i ponovo se prepustila svojim žudnjama i žednjama…
I opet ću!!!