Jezero Rovni i vidikovac Velika stena – dragulji valjevskog kraja

Danima se Beograd guši u smogu i magli, i, kao, to je normalno, pa šta bih ja htela, pa kraj je oktobra, ljudi lože, neće valjda da se smrzavaju, a i fabrike nemaju novaca za bolje filtere, teška su vremena,… I sve tako. Pa, htela bih, naravno da bih htela nešto bolje, sunčanije, prozračnije, čistije…

Saga o Veleži – emocije s planine (II deo)

Jutro u Nevesinju je vedro i hladno. Pripremamo se za uspon na Velež i nadamo se lepom danu. Šta obući, šta poneti od hrane, koliko vode – mnogo je pitanja, ali jedno se ne postavlja: kakva nam treba obuća. Pa, kakva bi trebala, i kakva bi izdržala celodnevno hodanje po hercegovačkom kršu, već prava planinarska,…

Saga o Veleži – emocije s planine (I deo)

Rajko i ja koračamo jedno pored drugog, noć je, čeone lampe smo odavno upalili. U planini smo od jutros, sada se spuštamo i prevaljujemo poslednje kilometre padinama Veleži. Pod nogama nam je krupan makadam, oko nas šuma i tama. “Da li si umorna?” Pita me Rajko. “Umorna? Ne znam. Nekako se osećam tupo. U stvari,…

Crvanj planina, i – mori li vas Zimomor (1920 mnv)?

Nisu moji snovi, nije prizor iz mašte: ja sam na Tibetu! U stvari, ja sam na hercegovačkom (evropskom) Tibetu, jer baš tako zovu prostranu visoravan Morine na koju smo se iskrcali. I, nismo “pali s Marsa”, nismo Tibetanci, nismo… Nas dvadesetak smo planinari, vođeni vodičem Vladom Radivojevićem, hladnog oktobarskog jutra pristigli iz Beograda. Celu noć…