Porodične vrednosti – Slava nas okuplja

Slava Aranđelovdan u rodnoj kući moje majke, i 21. novembar.  

Izašli smo iz kuće, kiša je padala, a telom je prošla blaga jeza od naglog susreta s hladnom novembarskom noći. Polako silazimo niz stepenice i uranjamo u tamu velikog, domaćinskog dvorišta. Svuda oko nas obrisi ljudskih tela u pokretu, kišobrani poskakuju sa svakim novim korakom. Raspoloženi glasovi, razdragan smeh.

Nekoliko sati jedne praznične nedelje, dovoljni da se kroz živopisan razgovor s mojim ujakom, ujnom, braćom, vratim u vreme svog odrastanja u ovom pocerskom selu, na obali Jadra. Prelazak preko pruge uskog koloseka kojom se i danas kreće šinobus na relaciji Zvornik-Ruma i podsećanje na vreme kada smo se moj brat i ja iz kafane, praćeni društvom i mirisom Rubinovog vinjaka, u ranim jutarnjim časovima vraćali za Zagreb, s presedanjem u Rumi  na „brzi voz na relaciji Istanbul-Ljubljana“ .. Na stanici u Rumi, na drvenim klupama, pored peći „bubnjare“, grejemo se tako i umorno iščekujemo prodoran pisak lokomotive. Krupan šljunak i visoke gvozdene stepenice – taman da se na brzinu razbudimo. Slede sati ritmičnog klackanja, nas dvoje naslonjeni jedno na drugo, a glave nam klimaju kao u visibaba. Bezbrižni dani, bezbrižno detinjstvo i devojaštvo. Ima još puno toga. Vredi se osvrnuti i baciti pogled na ono što smo prošli, od čega smo nastali. Na kraju krajeva, od toga smo i sazdani.

Trgoh se, “Hajde, kevo, gde si odlutala!”… I, ne uđoh u štalu, da vidim tu novu generaciju rasne stoke, najmodernije uređaje za mužu. A, mama bi me uvek po povratku kući pitala koliko deda ima goveda i da li se skoro koja ovca ojagnjila… I, tako sam uvek pred odlazak iz sela na brzinu ulazila u štalu i tor i brojala teliće i jagnjiće  .

Gepek napunjen krompirom, lukom, raslim na plodnim njivama u dolini Jadra. Širi se miris domaće slanine. Raspoloženi gusan izvija vrat i krivi glavu iznad belog niskog plota.

Rastajemo se. Veselo dobacujemo i, sada već uz prvo brundanje motora, planiramo nove susrete. Škripe gume po utabanoj makadamskoj stazi. Još jedan pogled unazad kroz zamagljeno i orošeno staklo, ali je vidik čist.

To smo mi, tu su naši koreni, šire se i učvršćuju, drže na okupu svu decu rasutu po belom svetu. Porodični praznik i pravo vreme za lepo podsećanje i upoznavanje novih generacija. Idemo dalje.

Zvoncajte