“Gorane, Gorane, probudi se, čuješ li nešto, da li to kiša pada?!” Šapućem tako, a reči kao da se gube u tihom šuštanju lišća povijenog pod težinom noći i krupnih kapi kiše. “Kiša? Koliko ima sati? Dva iza ponoći? Pa, kakva te sad kiša spopala, spavaj.. Otkad se ti bojiš kiše?! Uostalom, ako ti smeta…