Čikerovci na Đurđevića Tari i Žabljaku, u V maratonskom danu 2014

Sinoć smo se, po dolasku u Pljevlja i razmeštanju kud-koji (neki su kampovali u krugu restorana Milet-bašta, a ostali se smeštali po motelima, hostelima, i slično), okupili oko Kušinih palačinki, i dogovorili se za zajednički doručak u restoranu jednog od smeštajnih objekata u gradu. Opredelili smo se za obrok „po meri bicikliste“, tj za omlet…

U kolibi “Breza” na Kamenoj Gori usnuli smo najlepše snove i peti Čiker MTB dan pretvorili u dan za nezaborav: na putu za Đurđevića Taru i Žabljak

Nekad ni sama nisam sigurna da li treba više pažnje da pridajem Nevoljama i Problemima ili je sasvim dovoljno to što se uhvatim “u koštac” s tim lošim devojčicama i dečacima i uspem nekako da ih “dovedem u red” ili barem svedem na razumnu meru… Da li pomaže nerviranje, očajavanje, osećaj beznađa, malodušnost? Mislim da…