Ovoj je pešačkoj akciji prethodila priprema, ali ne ona kondiciona, već nekako emotivna. Naš vodič Vlada je najavio 25 kilometara “okolo-naokolo Rtnja”, i brojne planinske đakonije. A ja, ni sama ne znam zašto, kad god se približavam Rtnju uvek me obuzima neka slatka drhtavica, preplavi me fina tenzija. Rekla bih, po ko zna koji put,…
Šta sve može jedna Nedelja: red Maljena, red Maratona, malo od Kraljevog stola, pa do Tometinog Polja. Savršen zimski dan!
Sneg je počeo da pada negde kasno sinoć. Nekada je to bio znak da iz podruma izvučem sanke, “uprtim” decu, i pravac – najbliži brežuljak. Te prve pahulje izvlačile su iz zimske letargije i budile novu iskru života. Pa i kad se na momente “dohvatim” svojih mlađih dana, uvek je tu prisutno ushićenje i želja…
Zelena oaza Doma Mog: u V Čiker-danu, od Sopotnice do Pljevalja
Moj se jučerašnji dan završio već oko 8 uveče; zajednička večera maratonaca ispred planinarskog doma na Sopotnici privodila se kraju, a Snežin rođendan se proslavljao veselo i s mnogo šarma. Kakvi su se događaji kasnije još nanizali, saznaću i to, kad dođe vreme. Obilazim gazdinstvo Ljujića, psi besomučno laju, ovčice uznemireno trče po toru, u…
Dokle je stigao mali mrav, a gde sve Čiker-maratonci, u IV maratonskom danu: Od Zlatara, do Sopotnice
Buđenje na Zlataru i nemir u stomaku, slabost, jeza, drhtavica. Ni ne pomišljam na hranu, kafu, sok, bilo šta. Opaaa! Da li to jučerašnji premor, kiša, hladan tuš za kraj balade, uzimaju svoj danak? Trek za četvrti dan maratona više nego povoljan, vreme idealno: kiša je prestala, lepo se juče ispadala, sada je sunčano, i…
Jeste li za malo serotonina, adrenalina, endorfina?! Sve to u III Čiker danu: dolinom Uvca, sve do Zlatara
Priča iz dana koji je prethodio ovom je ovde Osvanulo je hladnjikavo zlatiborsko jutro. Kiša koja se juče popodne ispadala preko naših glava tokom noći se lepo primirila. Kažem – samo primirila, jer prema prognozi biće je pred Novom Varoši, što nam nije čudno: na Zlataru nas kiša obavezno dočeka ili ujutro isprati na dalji…
Nije fatamorgana, to su Čikerovci glavom u malinama: od Ovčar Banje do Zlatibora
Upeklo sunce od ranog jutra, ali raspoloženje maratonaca osvežavajuće i očaravajuće. Prepričavamo dogodovštine od juče, a neki i od noćas. Bilo je problema u smeštaju, tj nismo imali toplu vodu u smeštaju, jer su se domaćini „pravili Toše“, nisu očekivali da se gosti tuširaju, ali sve je to bilo podnošljivo. Svašta ovaj narod može da…
Najlepša je Čiker-pesma: od Kraljeva, preko Jelice, do Ovčar Banje
Kad god se s neke višednevne biciklističke ili planinarske akcije vratim kući, a hodnik, dnevna soba, spavaća, kuhinja, kupatilo, sve bude preplavljeno opremom, što sportskom, što dodacima u vidu šatora, vreće za spavanje, podloške, pribora za jelo i kuvanje, itd, ja se setim jednog jedinog i dovoljno dobrog razloga zašto od toga ne treba praviti…
Dobra deca idu na Čiker MTB maraton! Hoću i ja!
Još jedan jun i još jedna Čiker-ekskurzija! Mama i tata ni ove, 2016., nisu imali ništa protiv da me puste na maraton, u režiji MTB Čiker-kluba iz Kraljeva. Kažu, tamo dolaze sve dobra deca, bave se sportom, dobro uče, vole prirodu, ne piju, ne puše, rano idu u krevet, … Kud ćeš bolje! Nešto sam…
Navedi vodu na svoju vodenicu, i dođi u Melnicu
A, možda je bilo i malo magije? Danima je kiša padala nesmanjenom žestinom. Ogromna vlaga, magla, hladno je, ružno i tužno. Pa, to je normalno za novembar, reći ćete. Verovatno i jeste, ali je normalno i da malo prestane, da se zemlja prosuši, da na granama ostane još po koji šareni listić, da se oblaci…
Ko igra, taj i dobija: ZvoNcarin vikend u Zagrebu, s Dobrim Duhovima
A, ja se baš zaigrala! Novembar je i jesen sve više pokazuje svoje pravo lice: jutra su maglovita, dani kratki, prohladni, sunce povremeno uspeva i da dobije neku bitku, svaka se računa, naravno, ali, na kraju se ipak samo pobede broje. Ko će iz ovog „rata“ izaći kao pobednik: sunce ili oblaci? Dug je put,…
Iz noći punog Meseca, bez sna, odosmo na krunidbu Jesenjeg Dana na Južnom Kučaju
“Ti mene više ne voliš”! S nevericom u očima i nemirom na usnama, rekoh ja… “Otkud ti sad to?!”, reče On..“Pa, nisi vikao na mene dok sam, u punom naletu, prelazila biciklom posred bare, a blato, pesak, pršte na sve strane.. Nisi me prekorno pogledao kad sam se žalila na blatnjav ranac, preko kojeg nisam…
Golija, kao najlepši tamničar, zarobljava nam misao, dušu i telo
Da li je Golija razmažena? I za sebe želi samo najbolje? Ona čeka. S vremenom dobija na snazi, moći i lepoti. Kaže, ne propušta ništa, jer – život je lep kad se živeti zna… A, ni za grupu fribajkera promašaja nema. Nema se kad. Nakon jučerašnje MTB vožnje od sela Milići, na obroncima Golije, pa sve…
Đerdapskim vrhovima, s pogledom na Dunav… Voli me na moj način
U jednoj od Vladinih najava za ovu akciju, pisalo je: Čokanj Njalta. Čokanj od čokanjče? Pitala se ja? Dakle, biće negde i čokanjče! Odgovor se nametnuo sam po sebi! Ma, naravno da se nisam zbog toga prijavila za ovo pešačenje, znam ja da može dobra „domaća“ da se „potegne“ i iz flašice zadenute za planinarski…
Priđi bliže, želim da ti nešto šapnem: Ja sam Golija, prepusti mi se i dovešću te do svog srca
Znate onaj osećaj kad idete svojom ulicom, gledaju vas i šapuću: ”Vidi, ova k’o da je oslobodila Vrtlarsku”! A u stvari ti zavide što si slobodan, ponosan, komotan, što si neopterećen budalaštinama, svestan svog postojanja, svoje slobode, zadovoljno nastavljaš dalje, ne obazirući se. Uvek će neko nešto da kaže, rekla bih ja, i ne osvrnuvši…
Ja sam Golija, planina prestiža, zlatnog srca i vatrene duše
Misliš da ćeš me obuzdati, zauzdati, misliš da se sreća u tome krije?! Želiš mirnu starost, ujednačen ritam disanja, dah koji se ne ubrzava? Sa mnom to nećeš imati! Ja sam Golija, planina, i ime sam dobila po svojoj veličini, golemoj, i ogromnim prostranstvima kojima se protežem. Ja sam i surova i blaga. I oštra…