Izlazim sa svojom sitnom dečicom iz zgrade u kojoj živimo, nosim kantice, lopatice, fudbalsku loptu, rekete za badminton, guram bicikl, trotinet, vrag će ga znati šta još – a, da – u kesi voćkice i razmućen nes u tegli od kiselih krastavaca. Prelazimo ulicu i ulazimo u Zemunski park; u njegovom središnjem delu, negde oko…
Pitoma Grza večno uronjena u divljinu kučajskih planina, a mi u prolazu
Divljina, pa to ti je! Nakon pitome rečice Grze pored koje smo se okupili i pripremili za još jednu mtb freebiking vožnju, nakon zajedničkog fotografisanja, a bilo nas je otprilike četrdesetak, nakon početnih asfaltnih kilometara – potpuno nenadano opkolilo nas je raskošno olistalo granje, raspojasana visoka trava, razuzdano žbunje. Pa, i da kažem: ovonedeljnu mtb…
Divlji, drugačiji, slobodni, svoji: Čiker-mtb maratonci pred novim doživljajima
Odbrojavanje je počelo! Pripreme za VII Čiker mtb maraton Srbija-Crna Gora su uveliko u toku: deo godišnjeg odmora isplaniran je za ovaj loooodi provod, prikuplja se kondicija, fizička i mentalna, zvanične prijave organizatoru su odavno prosleđene, čuvaju se najbolji viceve za desetodnevno druženje (od toga osam mtb dana), biće usputnih malinjaka, malinovače kod vrednih domaćina,…
Malo se samo potrudiš i postaneš deo Nauke o gluposti, ali na biciklistički način
Svojevremeno mi je jedan poznanik pričao kako svesno na TVu bira da gleda najbrutalnije scene da bi, kako on to reče, “bio spreman za teške životne situacije”. Noževi, pištolji, krv, ubistva, tuče, razbojništva, nasilništva, masakri, … Zapitah se, za šta li se taj čovek sprema?! A, onda sam čula da ima napade panike kad se…
Razne su to zgode kad tronoške vile šumsko kolo vode
Taman pomislih da sam postala neosetljiva na mnoga dešavanja i situacije oko sebe, ljude i događaje, zamrznuta u nekim emocijama, željama i htenjima, i počeh da se plašim zbog tog, do tada nedoživljenog osećaja, kad’li stiže poziv Lozničana, članova Planinsko-biciklističkog društva “BicikLO”, za prvo ovogodišnje mtb porodično okupljanje i vožnju. Prepoznah u tom pozivu spas…
Saga o vrednoj pocerskoj porodici, i kako smo Danicu uveli u Svet Odraslih: Srećan Ti 18. rođendan, Dano!
„Porodica je veza s našom prošlošću i most ka našoj budućnosti“. U živom su mi sećanju ostale reči moje snaje još od pre desetak godina, kada mi je ispričala priču o domorodačkom plemenu Himba nastanjenom u srcu namibijske pustinje. Naime, pripadnici plemena Himba veruju da dete samo bira svoje roditelje! Ono što dete ne može…
Ja sam – što sam, i trčim Beogradski maraton
Kažu da kada stisnemo narandžu iz nje može izaći samo sok od narandže, i ništa drugo. Ne znam kako su se u subotu, 21. aprila 2018., osećali maratonci koji su trčali 31. Beogradski maraton, i šta je iz njih izlazilo nakon „ceđenja“ pod vrelim aprilskim suncem, na užarenom beogradskom asfaltu. Ipak, mislim da su to…
Povlen – planina koja zavodi, možete li da joj se oduprete?
Sinoć sam jedva dočekala trenutak da se uvučem u vreću za spavanje. Glava mi je klonula u omamljujućem snu, ali – ne lezi vraže! Noć ispunjenu reskim povlenskim vazduhom i tišinom koja leči gradskom vrevom načetu dušu prekinuo je di-džej Pera, naš prvi komšija, šator-do-šatora. Joj, Pero, ako Boga znaš, ostavi to puštanje muzike za…
Na Povlenu: dovoljno je da pratite znakove pored puta
Volim taj Dan Posle. Ima neku moć koju pokušavam da odgonetnem. Ipak, kad malo bolje razmislim, i ne treba uvek biti preterano znatiželjan! Sedim u fotelji, glava mi zabačena, leđa zavaljena, ruke opušteno leže u krilu, noge blago savijene. Pogled snen. Na trenutke kroz poluspuštene kapke prolaze slike raskoši: livade iscrtane najlepšim cvetnim bojama, mirisna zemlja,…
Nisam ja mogla da pogrešim: ja ništa nisam ni znala!
Kakve su vaše šanse da budete “van dometa”? Da li se grčevite držite “kruga dvojke”, ili ste iskoračili u nepoznato i neizvesno? Kako merite svoj svet – da li poput žabe koja iz bunara vidi parče neba i ne pokušavajući da se popne uz klizave zidove i proširi svoje obzorje? Čeznete li da umnožite svoje…
Kanjonima Bee i Nere: za one rođene “pod srećnom zvezdom”
Ima dana kada pomislim da sam rođena „pod srećnom zvezdom“. Da li je to zato što na levom dlanu imam liniju paralelnu s linijom života – tzv „liniju anđela čuvara“? Ili je možda zato što se Jupiter u trenutku mog rođenja našao u 1. kući – kući sudbine, i tako imao direktan uticaj na moj…
Beljanica raskošnog stasa
Nedelja, 25. mart, Baba Marta u raskoraku – još nije sigurna na koju će nogu da ustane. Odigla se malo iz kreveta, pogledala kroz prozor, a u vidokrugu joj double-decker pun planinara. “Mnogo su dobro ovi raspoloženi, gde li su krenuli, da li da im malo pomrsim račune, šta li su od mene zaslužili, ..?”…
I opet smo na stazama Homoljskog maratona: drugi put je još lepše, jer ja ništa ne radim malo
Nekad treba i da boli… Deluje sudbinski, ali nije. Samo je malo pompezno. Imam ja tako te periode kada “ni iz čega” napravim “nešto”. Ako ništa drugo, a ono se baš dobro zabavim, a za sobom uvek “povučem” još nekoga; dakle, zabava u dvoje, troje, .. ko će ga znati koliko kome treba za dobru…
Bilo mi je prvi put: Homoljski pešački maraton
Sve u svoje vreme. Možda će ovo zvučati kao: Crkni magarče do zelene trave, ali – ne! Mudar je naš narod. Pre neku godinu na jednoj od planinarskih akcija po Homolju Vlada mi je pričao o pešačkom “Homoljskom maratonu”. Tada mi se tih 35 km i 1800 metara “visinaca” činilo mnogo, i previše strogo, ali dostižno….
Rudnikom vladaju neprevaziđene vrednosti: ljubav, ljudskost, prijateljstvo
“Blaznavo, Blaznavo i šljivici mali, ko se nije ljubio neka se pohvali, Blaznavo, Blaznavo i šljivici mali, ko se nije napio neka se ne hvali”. Blaznava je šumadijsko selo stasalo na obroncima Rudničke planine, u koje smo 11. marta 2018. došli na prijateljski poziv ondašnjih lovaca. Te smo nedelje, nakon nekih dvadesetak kilometara pešačenja rudničkim šumama…