Jeste li za malo serotonina, adrenalina, endorfina,..?! Ponuda je velika, dođite! A, mi u III Čiker danu, od Zlatibora, preko doline Uvca, do Zlatara

Bogami, hladnjikavo zlatiborsko jutro. Kiša koja se juče popodne ispadala preko naših glava, tokom noći se lepo primirila. Samo primirila, kažem, jer prema prognozi biće je pred Novom Varoši, što se i ne čudimo: na Zlataru nas obavezno ili dočeka ili ujutro isprati na dalji put. To, valjda, da bolje rastemo, ko će ga znati….

Najlepša je Čiker-pesma: od Kraljeva, preko Jelice, do Ovčar Banje

Kad god se s neke višednevne biciklističke ili planinarske akcije vratim kući, a hodnik, dnevna soba, spavaća, kuhinja, kupatilo, sve bude preplavljeno opremom, što sportskom, što dodacima u vidu šatora, vreće za spavanje, podloške, pribora za jelo i kuvanje, itd, ja se setim jednog jedinog i dovoljno dobrog razloga zašto od toga ne treba praviti…

Dobra deca idu na Čiker MTB maraton! Hoću i ja!

Još jedan jun i još jedna Čiker-ekskurzija! Mama i tata ni ove, 2016., nisu imali ništa protiv da me puste na maraton, u režiji MTB Čiker-kluba iz Kraljeva. Kažu, tamo dolaze sve dobra deca, bave se sportom, dobro uče, vole prirodu, ne piju, ne puše, rano idu u krevet, … Kud ćeš bolje! Nešto sam…

Navedi vodu na svoju vodenicu, i dođi u Melnicu

A, možda je bilo i malo magije? Danima je kiša padala nesmanjenom žestinom. Ogromna vlaga, magla, hladno je, ružno i tužno. Pa, to je normalno za novembar, reći ćete. Verovatno i jeste, ali je normalno i da malo prestane, da se zemlja prosuši, da na granama ostane još po koji šareni listić, da se oblaci…

Ko igra, taj i dobija: ZvoNcarin vikend u Zagrebu, s Dobrim Duhovima

A, ja se baš zaigrala! Novembar je i jesen sve više pokazuje svoje pravo lice: jutra su maglovita, dani kratki, prohladni, sunce povremeno uspeva i da dobije neku bitku, svaka se računa, naravno, ali, na kraju se ipak samo pobede broje. Ko će iz ovog „rata“ izaći kao pobednik: sunce ili oblaci? Dug je put,…

Golija, kao najlepši tamničar, zarobljava nam misao, dušu i telo

Da li je Golija razmažena? I za sebe želi samo najbolje? Ona čeka. S vremenom dobija na snazi, moći i lepoti. Kaže, ne propušta ništa, jer – život je lep kad se živeti zna… A, ni za grupu fribajkera promašaja nema. Nema se kad. Nakon jučerašnje MTB vožnje od sela Milići, na obroncima Golije, pa sve…

Đerdapskim vrhovima, s pogledom na Dunav… Voli me na moj način

U jednoj od Vladinih najava za ovu akciju, pisalo je: Čokanj Njalta. Čokanj od čokanjče? Pitala se ja? Dakle, biće negde i čokanjče! Odgovor se nametnuo sam po sebi! Ma, naravno da se nisam zbog toga prijavila za ovo pešačenje, znam ja da može dobra „domaća“ da se „potegne“ i iz flašice zadenute za planinarski…